Na hrvatskim prostorima novac se pojavio još u razdoblju prije Krista. Taj je novac bio grčki, a kovao se u grčkim trgovačkim naseljima na otocima Jadranskog mora – kolonijama. Tu ubrajamo i ilirski novac, koji je kovan negdje u dolini Neretve ili na otoku Hvaru, zatim barbarski novac, ilirsko-keltskog porijekla, kovan u sjevernoj Hrvatskoj i Srijemu.
Denar – prvi hrvatski novac
U kasnijem razdoblju u Dalmaciji i Panoniji kuje se rimski novac. Od 7. stoljeća, razdoblja naseljavanja Hrvata na ove prostore, ne kuje se hrvatski novac jer u optjecaju postoji bizantski novac dobre kvalitete, od zlata, srebra i bakra. Taj je novac u upotrebi i nakon 1102. godine, tj. nakon stvaranja personalne unije Hrvatske i Ugarske. Na čelu je hrvatske samouprave, kao predstavnik kraljevske vlasti, herceg ili ban, čije je pravo kovanje vlastita novca.
Najstariji novac u svih južnih Slavena pojavljuje se krajem 12. stoljeća. Vladar koji ga kuje jest herceg Andrija (1196. – 1204.). To je prvi hrvatski novac – denar, srebrni novčić. Najčešći motivi bili su poprsje hercega, elementi slavonskoga grba, polumjesec i šesterokraka zvijezda, i kule. Tako je isticana autonomnost hrvatske kraljevine u personalnoj uniji s Mađarskom.
Bela IV. propisao kvalitetu
Novac se počinje kovati svake godine od vladavine Bele IV. (1235. – 1270.). Od tada novac biva slabije kvalitete. No Bela IV. određuje da se slavonski novac kuje na više godina, iste težine, veličine te finoće srebra. Time Hrvatska dobiva kvalitetniji novac: slavonsku banicu ili banovac, kovan od 1236. do 1361. godine.
Nice!